(r: Peter Duncan)



Još jedan dosadan film. I još jedan poludokumentarac. Najgori dosad.

Film me konceptom (igrano/lažno-dokumentarni pristup) podsjeća na The Demon Slayer (1999), ali nije mu ni blizu. U dokumentarnom dijelu i ima par dobrih fora, ali ti dijelovi su kratki, a i jako loše su povezani s igranim dijelom. U igranom dijelu jedino dobro su scene gdje se pojavljuje Staljin, glumac koji ga glumi je dobar i scene su odlično snimljene, malo karikirane, ali ne previše. Najbolja mi je scena kad Staljin naglo otvori vrata a generali (mada ga ne vide, okrenuti su leđima vratima) se ušute i ukoče, Staljin uđe u prostoriju i potom izađe na druga vrata, ovi malo odahnu, kad li Staljin naglo opet otvori vrata proviri i potom konačno ode. Znam da ovako napisana ne zvuči baš nešto posebno, ali kako rekoh u filmu izgleda smiješno.



Ako i naletite na ovaj film pogledajte ga do trenutka kada Staljin umre a potom komotno možete ugasiti film, nema se smisla mučiti.

Zaključak: film sam gledao jednim okom dok sam drugim gledao tv, htio sam reći da me zato nije toliko raspizdio, jer i nisam "tehnički" na njega bacio sat i pol vremena.:-)


Ocjena: 2,5/10 (+ 2 boda zbog odličnog Staljina i odlične Rachel Griffiths (Da, to je ona kurva iz Six Feet Under))