(r: Tobe Hooper)


Gore ne može

Ideja serije je bila odlična. Okupiti najpoznatije redatelje horrora i svakome dati (gotovo) slobodne ruke da napravi jednostanu epizodu. Problem je jedino što većina epizoda izgleda stilski poprilično slično. Kao da je riječ o istom redatelju. Rijetko koji "velikan" je uspio ostaviti "trag".

Priča ove epizode dobro počinje, ideja o nekakvom postapokaliptičnom svijetu nije ništa novo, ali je meni uvijek draga, ipak kasnije se priča ne razvija i stoji na mjestu. U biti vrti se oko neke rupe u kojoj mrtvi "plešu" debilan i dosadan ples dok su svi gledaju u ekstazi. Ima i neka ljubavna priča ali ni ona ne krene nigdje i onda epizoda završi s još jednim plesom mrtvih. Mrtvo.

Čini se da je redatelj samo htio prikazati što više scena kako polugole žene muče električnim palicama. Što je ok, ali nekako nije dovoljno da ispuni sat vremena. A i ono "drkanje" s kadrovima i svjetlima je jebeno iritantno.


Pušačica

Inače, Billy Corgan (Smashing Pumpkins i Zwan) je napravio dobar posao s glazbenom podlogom.

Ocjena: 4/10 (ekstra bodovi zbog sisa i scene kada mladi motoristi vade krv penzićima)