Dečko koji obečava

subota, 15.09.2007.

Masakr u parku

I tako sjedimo nas troje u parku.
Otimamo se oko boce crnog Ribara. Kraj nas prozuji najnoviji Mercedes našeg voljenog selonačelnika, kroz otvoreni prozor načujemo prepjev poznatog narodnjačkog hita: "Sve što imam, ukrao saaaam..." To nam malo sjebe rutinu, al brzo se mi oporavimo.
- Di sam ono stao? - pita Veki.
- Dodavao si mi tu jebenu bocu. - ja mu odgovorim na pitanje te mu istovremeno pomognem u izvršavanju nakane. Vesna, koju svi odmila zovu Desna se na to zdravoseljački nasmije.
- Vesna bog te jebeo de malo tiše, oćeš da nas napatne koji čopor kerova lutalica!? - Veki će sa svojom paranojom. Ne znam koji kurac nije išao u školu za šintere, a ne za kočijaša.
Često si ja i Veki znamo tako sjesti negdje uz Ribara, pogotovu kad je ovako sparina, a i fino je kad je ponekad i Vesna s nama, da ljudi ne misle da smo pederi. Mada je nekima teško promjeniti mišljenje ma kako se trudili.
- Dečki meni je dosadno. - Vesna će, dok ja otvaram drugu bocu Ribara.
- Šta bi ti? Alternativno kazalište, bog te jebo?! - Veki će, kao da ga je Ribar malo uhvatio. Uvijek je pristojniji kad popije.
Ja cuclam Ribara i šutke slušam.
- Ma ne, ustvari, baš sam si mislila... - zastane kao da opet o nečemu razmišlja, ali nas obojica znamo da samo dramatizira. To je zato što je jednom u osnovnoj glumila u nekoj predstavi o partizanima i drugaricama koje su davale sve za KP.
- Šta si-se... si-si - Veki se muči - ...to mislila? A ti? Daj tu jebenu bocu ovamo, kao da je sipašu u bunar, krv ti jebem Isusovu, pa imamo još samo 4 boce! Daj! -
- Pa ovaj..., mislila sam si... nikada se nisam klatila na glaviću na ovoj klupi. - Vesna konačno otkriva šta joj je na pameti. Ja koji sjedim na klupi - Veki je dolje pored - odgovaram.
- E, a ja nikada nisam probao dignuti 100 kila kurcem. - te zavodnički/pohotno pogledam Vesnu. Ona se slatko nasmije, a potom i Veki - puko je skroz a tek smo na trećoj boci.
Vesna malo zadigne široku suknju i pokaže dlakava koljena.
- Dođi ovamo. - kažem joj ja jednostavno. U nekim situacijama ne treba komplicirati.
Vesna se ustane i istovremeno joj se u ruci nađu gačice. Brzo ih spremi među goleme sise. Veki se isto ustaje, češka se po mudima - znam šta je: razmišlja kad se zadnji put podaprao.
Vesna dođe i stane pred mene. Zadigne suknju koliko je mogla u vis. Mjesec zabljesne njezin crni obrasli grm, jebote, izgledao je kao ono magično otrovno grmlje na putu prema dvorcu uspavane ljepotice. Uplašio sam se priznajem, ali nisam to ničim pokazao. Hrabro sam ruku gurnuo među brojne dlake, nadajući se da ću naletiti na nešto toplo i ljepljivo. Dootle joj je Veki već kopao prstom po šupku, teško dišući. Rekao sam mu već odavno da udisanje benzina u malom prostoru nije dobro za njegova bolesna pluća.
- Mmm, to je dobro, da, tu me takni. - Vesna mrmlja, a ja i Veki se pogledamo. Čitam mu s čela poruku bisto kao SMS: "Kome ona to govori?" Nema veze obojica nastavljamo isto, ionako ona samo glumi. Ja tada izvadim svog Stojana, a Veki svog Tomislava.
- Ajde stavi ga u usta. - kažem ja Vesni, blago je povlačeći za kosu prema dolje, odnosno prema svojoj ukrudbi. Stojan je vidjevši otrovni žbun, pustio suzu dvije, a onda biva progutan i nestaje negdje duboko u ždrijelu zvjeri. Mora da se osjećao kao onaj kapetena što ga je progutala ona riba (ili sisavac?) Uh, ne mogu sada...
Veki brzim pokretima kožicom (flop!flop!) priprema Tomislava. I dok se Vesna guši mojim Stojanom Veki joj u čmar instalira svog Tomislava.
- Ah! Kako si topla! - vikao je razdragano Veki, a ja bi se smijao...
Vesna izvadi Stojana iz usta (plop!), sisa mi jaja a desnicom mi drka. Zjenice mi se šire - nije ni čudo da je dobila nadimak Desna!
- Dođi sjedi. - kažem ja Vesni stiskajući joj sise, ali onda se ubodem na onu žicu iz grudnjaka pa odustajem. Vesna se pomakne naprijed Vekijev Tomislav ispadne, on bolno krikne.
- Veki, ajd boga ti dok se Vesna ne nasjedne... de dodaj tu jednu bocu vamo, a onda ćemo je DP. - kažem ja Vekiju koji još upitno gleda zasrani kurac.
Vesna mi je sjela, pojela ga je do jaja od prve. Od težine sam izgubio zrak u plućima, mislio sam da ću se onesvijestiti, a i čini mi se da mi je nešto puknulo u kuku.
Srećom Veki mi doda Ribara, primim ga kao infuziju, dio prolijem jer se sav tresem kako se Vesna nabada... Trese se cijelo jebeno selo čini mi se...
- Ah! Ah! - Vesna nam baca krofne u oči...
- Ajde Veki popuni me i ti. -
- Aha. - Veki odgovara, nije mu baš do turanja u zasrani šupak, ali neće da ispadne pička.
Jebali smo tako Vesnu ili je ona jebala nas, i tako neko vrijeme.
- Svršavam! - viknuo sam kao da pogađam na NovaLova. Vesna se brzo diže, ali gubi ravnotežu... Pada na Vekija, koji dobro predviđa katastrofu i višestruke prijelome, pa vrišti od straha, svrši Vesni u šupak, ona pada na njega, čuje se lom kostiju, mene boli kurac, doslovno, drkam ga još malo, a onda se Stojan izriga po Vesninoj faci, mada nešto završi i na Vekiju, mada o tome nikada nismo ni riječi rekli.

Kasnije je došla hitna po Vekija, ja i Vesna smo popili ono što je ostalo Ribara, Vesna mi je još jednom izdrkala, a zatim smo pali i slatko zaspali na mladoj travi.





- 21:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker
eXTReMe Tracker