Dečko koji obečava

četvrtak, 12.04.2007.

Netko drugi

Došao sam na posao. Malo sam zakasnio. Iznenadio sam se kada sam pokraj pokretne trake na mjestu mom vidio nekog drugog. Bio mi je nekako poznat tako s leđa, ali nisam mario, mene je zanimalo šta on radi na mom radnom mjestu. Došao sam do njega stavio mu ruku na rame i okrenuo ga od pokretne trake. Gledao me tupim pogledom a ja sam ostao šokiran: bio je isti ja! Kao moj brat blizanac kojega nisam imao. To me je malo smelo pa ga nisam odmah opalio francuskim ključem koji sam stiskao u ruci.
- Tko si ti? Šta radiš na mom mjestu? - upitao sam ga.
On me je neko vrijeme samo tupo gledao, a onda je prozborio:
- Ja sam ti. -
Učinilo mi se da je rekao nešto glupo, pa sam ga zamolio da ponovi, gurnuvši ga rukom od sebe.
- Ja sam ti. - rekao je on, istim tonom kao da mu nisam opalio šamar.
Oko nas su radnici i dalje radili na pokretnoj traci, samo su nas jednim okom gledali.
- Koga ti zajebavaš, a? - upitam i ošamarim gada, još uvijek ne želim koristiti francuski ključ
- Ja sam ti. - ovaj i dalje ne odustaje
- Misliš da je to smiješno? - upitam ga i udarim ga francuskim ključem po nozi, od zamaha izgubim ravnotežu i padnemo obojica. Oko nas se već stvara krug. I dok se ja čudim kako su se ostali ohrabrili i napustili svoja mjesta ovaj me udari šakom u lice.
- Ja sam ti! - još mi vikne, udarac je bio slab i samo me je razbudio, zgrabio sam ga za vrat i počeo ga udarati francuskim ključem u facu.
Ja sam vikao "prekini" a on "ja sam ti" i trajalo je to tako neko vrijeme, a onda me je netko uhvatio za ruku u kojoj je bio francuski ključ, a potom još mnogo ruku po meni i njemu. Borio sam se da se oslobodim ali bilo ih je previše, on se nije previše opirao. Spustili su ga na pod i provjeravali da li ima znakova života. Ja sam se još trzao i psovao htio sam da ga još samo jednom opalim tim francuskim ključem koji je ležao pokraj njegove ruke. Počeo sam se glasno smijati. Ovi su odustajali od njega, čini se da je ipak gotov. A ja sam se prestao otimati, nisam mogao od smijeha. Smijeh mi je potresao cijelo tijelo, počeo me i stomak boljeti koliko sam se smijao, jedva sam imao zraka, a onda odjednom više nisam imao zraka uhvatila me panika. Pogled mi se zamutio sve se oko mene okrenulo, prestao sam se smijati a onda sam odjednom bio na podu i nisam se mogao pomaknuti, čak ni oči. Vidio sam da moji prijatelji s posla drže nekog krupnog tipa kojemu su ruke bile sve krvave, a on se smijao bez prestanka. Doslovno se gušio od smijeha. Vidio sam i poslovođu koji dolazi i pita zašto je proizvodnja stala. A onda više nisam vidio ništa.




- 21:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker
eXTReMe Tracker