Gospa mi se dosad ukazala tri puta. Prvi put kad se ukazala bio sam malo razočaran, uopće nije bila neki komad, mislim ni blizu onoga kako je prikazuju na slikama i freskama. Dok mi je nešto govorila na nekom nepoznatom jeziku ja nisam mogao da ne buljim u njezine guste crne obrve. Sjećam se da sam pomislio: "ako je Bog stvorio ženu, zar joj nije mogao stvoriti manje obrve? A ne da se jadne žene moraju mučiti s čupanjem! I otkada je taj trend čupanja obrva? Mona Lisa čini mi se nema velike obrve, ili je to sam umjetnik popravio?" i dok sam ja tako razmišljao o obrvama ona je već nestala.
...
Drugi put kad je došla nije mi izgledala tako loše, mislim nije sredila obrve ili ništa slično, bila je ista kao i prvi puta, ali meni se činila ljepša, izgledala je nekako... pa ne znam kako to opisati, ali dobro, a imala je i dražestan osmjeh. Opet je nažalost ništa nisam razumio i ubrzo je nestala.
....
Treći puta kad se ukazala sve mi je bilo jasno, brdo na kojem se pojavljivala je već bilo moje i gospa mi je rekla, na tečnom hrvatskom da tu sagradim crkvu ili barem kapelicu s njezinim likom i da svima pričam svoju priču, o tome kako mi se ukazala i da vjernici ne bi smjeli gubiti vjeru i da bi trebali dolaziti ovdje na ovo brdo i ostavljati sitne donacije u kutiju koju ću staviti ispred kapelice pa će se možda ukazati i njima. Otkad sam sagradio kapelicu više mi se nije ukazivala, vjerovatno je otišla pomoći nekom drugom.