(r: John Landis)


Lijepo je kad vas u bolnici posjete prijatelji... čak i oni nasilno ubijeni...

Konačno sam ga ponovno pogledao! Od svih horrora u mladosti sam najviše volio one o vukodlacima, odnosno oni su me najviše plašili, možda i zato što je čini mi se prvi horror koji sam pogledao bio Howling i to s oko 8-9 godina, na rođendanu kod jednog prijatelja. Film me je toliko uplašio da nisam smio sam kući (bio je već mrkli mrak) te je mama morala doći po mene.


Ko to tamo reži?

An American Werewolf in London sam gledao mnogo kasnije, ali svejedno davno i ostao mi je u sjećanju kao odličan horror s dosta humora - najbolja kombinacija. Nedavno se konačno pojavio i u našim videotekama na DVDu, pa sam ga, naravno i posudio. I kako mi film izgleda danas kada sam mnogo ciničniji i kritičniji, nakon SouthParka i hrpe drugih filmova?


Smiješno, zar ne?

Pa film više nije toliko "uvjerljiv" i nije toliko smješan, ali još uvijek je odličan. Ima ono nešto. Film je ostao zapamćen po vjerovatno i najboljoj dosad sceni pretvaranja čovjeka u vukodlaka (mada ovdje vukodlak više liči na debelog vuka i ne hoda na dvije noge), glumci su odlični (osim onih u pubu "Zaklano janje" koji mi izgledaju kao lokalni, ali to i nije velik minus), glazba je odlična, sve pjesme u naslovu imaju mjesec (!), a fora mi je i onaj san glavnog glumca kad mu obitelj napadnu "nacisti iz pakla":-)


Urnebesan je i ovaj pornić koji buduće žrtve gledaju u jednom kinu!

Sve u svemu vrlo zabavan i gledljiv film, svakako jedan od najboljih horrora o vukodlacima, koji ljubitelji horrora svakako moraju pogledati ako već nisu.

Ocjena: 9/10


Trivia: The legal disclaimer in the closing credits reads, "Any resemblance to any persons living, dead, or undead is coincidental".