Nedavno su u firmi postavili kamere za video nadzor. Jučer sam radio drugu smjenu. I svako malo bi pogledao u kameru. U to njezino svevideće oko. Nije mi izlazilo iz glave. Jel nas oni to stvarno snimaju? Ili nas samo hoće uplašiti? Možda su stavili kamere a one nigdje nisu povezane i ništa se ne snima. Ili snima? Da li nas stvarno prate u stopu? Da li nas kontroliraju? Da bi spriječili krađu matica i šarafa? Ima samo jedan način da se to provjeri...

Za vrijeme jauzne svi su na prvi zvuk pištaljke nestali. Već su se materijalizirali u kantini. Ja sam ostao gdje sam bio. Gledao sam kameru, a ona je gledala mene. Ima li koga iza njezinih hladnih očiju? Došao sam bliže. Ispod nje, ali ne preblizu, još uvijek u njezinom vidokrugu, samo iza stupa da me ne bi vidili iz kantine. I onda sam izvadio Stojana. Par poteza kožicom i Stojan je bio uspravan. Malo sam raširio noge i radnu kutu. Ako je u pitanju jedna od onih kamera slabe rezolucije. Sada bi se Stojan morao vidjeti više nego dobro. Nastavio sam ga stiskati i navlačiti, sve gledajući u kameru. Stojanu nikada nije dugo trebalo s Desankom pa tako ni sada. Naciljao sam s njim prema kameri, malo se podigao na prste i izbacio nekoliko rafala vručeg sjemena prema svevidećem oku. Nije sve završilo na kameri ali jedan mlaz je pljusnio upravo u oko, višak se odmah počeo cijediti na pod. Spremio sam Stojana i otišao na
jauznu.