Slavko je bio simpatičan mladić. Bezbrižan.
A onda je jedne večeri primjetio da mu ruke smrde. Smrde kao da je njima brisao guzicu. Zbunjen otišao je u kupatilo i dugo trljao ruke sapunom, prvo tekućim, a onda i maminim, mirišljavim za lice. Obrisao je ruke ručnikom, ali i dalje su smrdile, a sada je smrdio i ručnik, a i mamin sapun, brzo ga je spremio nazad u kutiju, koju je također zasmrdio, uzeo ručnik i izašao iz kupaonice. Vratio se u svoju sobu i zaključao vrata.
Ponjušio je ruke - i dalje su smrdjele na govno. Bijesno ih je počeo trljati ručnikom, suze su mu krenule, a nos počeo da bali. Što je više trljao ruke, to je više osjećao smrad. Ubrzo mu je cijela soba smrdjela kao da se netko usrao, a s ruku je zgulio dijelove kože. Prestao je trljati i pogledao u čudu - ispod kože nije bio crven nego smeđ, ispod kože je bio čisto govno, pipnio je jedan izložen dio i prst mu je malo utonuo, kad ga je maknuo i pogledao bio je smeđ.
Vrisnuo je iz sveg glasa.
Otvorio je ladicu, našao i obukao golmanske rukavice na ruke. Nije pomoglo. I dalje je osjetio smrad. Počeo se udarati šakom u lice, razbio si je nos, a iz njega je krenulo rijetko govno. Kapnulo mu je na hlače i ostavio smeđu mrlju, pa još jednu. Plakao je i jecao sve glasnije. A onda je začuo kucanje.
Čuo je majčin glas: "Slavko? Šta je bilo? Jesi li dobro?". Slavko je pogledao smeđu mrlju na hlačama, govnima umazane golmanske rukavice, ručnik sav od govana, a iznad svega taj nepodnošljivi smrad!
Ustao je i otvorio drugu ladicu. Iz nje je izvadio pištolj što mu je ostao kad je stari poginuo. Napeo je pištolj i razneo si glavu. Govna su frcnula po zidovima, po posterima iz Autokluba, po prozoru, a Slavkovo mrtvo tijelo se srušilo na pod. Majka je vrištala i lupala po vratima.

...

Bilo je to u srijedu, a u petak je već bio u crnoj kronici. Koju su čitali njegovi školski prijatelji i komentirali.
Ante: "Jebo mater je puko!"
Tomo: "Jebiga, nije trip za svakoga."

...